Osobno uskrsnuće
Autor:
Dr. fra Ivan Ivanda
Subota, 7. svibnja 2011.
Svetkovina Uskrsa je svetkovina radosnoga usklika:
Gospodin je uistinu živ! Patnja i smrt, mržnja i nepravda, nadasve su moćne u
ovome svijetu, ali one nemaju zadnju riječ. Isus je sve do svoga gorkog
svršetka trpio njihovu moć, ali ih je istovremeno i pobijedio. Pobijedio je moć
zla kao takvoga. I čovjek to može Isusovom milošću. Zlo nije samo fizička bol
kojoj smo stalno izloženi. Zlo je svako zatvaranje u sebe, bezobzirnost,
mjerenja svega prema samome sebi, sebičnost. Kad tako živi čovjek je iznutra mrtav,
nalazi se u vlastitome grobu. Stoga Isusovo uskrsnuće sve nas poziva da iziđemo
iz svoga groba, iz groba grijeha, iz tame nevjere i sljepoće za ono što je
Božje. Uskrsnuti znači prestati upirati prstom u drugoga. Promjene uvijek
počinju u vlastitim mislima i srcu. Ništa nam nije potrebnije od takvoga
osobnog, nutarnjeg uskrsnuća. A on mora izniknuti iz nas samih.